Na putu od djetinjstva do adolescencije isprobala sam brojne sportove i dodatne aktivnosti. Željela sam mnogo toga, a iz potrebe da se dokažem – da vrijedim – često sam si nametala prevelik teret i odgovornosti. Zbog toga se nigdje nisam zadržala dovoljno dugo. Ono što se, međutim, nikada nije promijenilo jest moja duboka ljubav prema pokretu (plesu), ljudima i životu.

Ljubav prema plesu dovela me do hobija koji je jedno vrijeme bio i moj posao – plesni fitnes. Ples mi je dao prostor za otpuštanje, izražavanje i integraciju emocija koje su godinama bile potisnute. Ljubav prema ljudima vodila me u volontiranje, projekte pomoći i podrške onima kojima je bila najpotrebnija. Osnovala sam i vodila humanitarnu udrugu koja je pomogla mnogima, radila na dječjoj i adolescentskoj psihijatriji te s ponosom nekoliko godina nosila titulu časnice Hrvatske vojske.

Ipak, najveći ponos nije bio ulazak u sustav, već izlazak iz njega. Taj korak označio je povratak sebi, povezivanje s vlastitom istinom i svojim pozivom te hrabro slijeđenje srca. Tako je nastala Psihologija po mjeri.

Danas vjerujem u unutarnju slobodu, autentičnost i život koji se živi u skladu sa sobom. Prostor koji stvaram – u radu s drugima i u vlastitom životu – prostor je bez osuđivanja, bez pritiska i s puno razumijevanja. Mjesto u kojem je sigurno biti ono što jesi.